Početna»Novosti»Umro je Karlo Petrini, otac slow food pokreta
22.05.2026.

Umro je Karlo Petrini, otac slow food pokreta

Italijanski aktivista ostaće zapamćen kao čovek koji je promenio način na koji savremeni svet razmišlja o hrani, poljoprivredi, tradiciji i odnosu prema prirodi

novost umro je karlo petrini otac slow food pokreta vinski magazin vino fino
foto: Archivio Slow Food
"Oni koji seju utopiju, žanju stvarnost". Ovako je govorio Karlo Petrini, otac slow food pokreta, čiji je odlazak snažno pogodio svet gastronomije. Petrini, koji je preminuo u 76. godini u italijanskom gradu Bra, bio je mnogo više od šefa, publiciste i aktiviste: on je promenio način na koji savremeni svet razmišlja o hrani, poljoprivredi, tradiciji i odnosu prema prirodi.

Rođen 1949. godine u Pijemontu, Petrini je tokom života uspeo da od jedne lokalne inicijative napravi globalni pokret koji danas deluje u više od 160 zemalja sveta. Njegova filozofija „dobre, čiste i poštene hrane” postala je jedna od najuticajnijih ideja savremene gastronomije i svojevrsni odgovor industrijalizaciji ishrane, uniformnosti ukusa i nestajanju lokalnih tradicija.

Pokret Slow Food nastao je osamdesetih godina kao reakcija na ubrzano širenje fast food kulture i promene koje je globalizacija donosila u svakodnevnu ishranu. Petrini se nije nužno protivio modernosti - odbijao je primedbe da su njegove inicijative svojevrsni moderni ludizam - već je bio protiv sveta u kojem brzina i profit brišu identitet hrane, lokalna znanja i male proizvođače. Zato je 1986. godine osnovao organizaciju Arcigola, iz koje će kasnije nastati Slow Food Italija, a potom i istoimeni međunarodni pokret. Tri godine kasnije, u Parizu je potpisan čuveni Manifest Slow Fooda, čime je ova ideja dobila globalni karakter.


Potpisivanje Manifesta Slow Food 1989. u Parizu


Pod Petrinijevim vođstvom Slow Food prerastao je iz male grupe entuzijasta u međunarodnu mrežu farmera, šefova, vinara, ribara, aktivista i istraživača hrane. Jedan od njegovih najvećih doprinosa bilo je stvaranje koncepta hrane kao pitanja kulture, ekologije i društvene pravde, a ne samo gastronomskog uživanja. Hrana je za njega predstavljala političko i civilizacijsko pitanje, a ideje koje je propagirao danas su neizostavan deo svake dobro informisane polemike o hrani.

Veliki deo Petrinijevog rada bio je usmeren ka očuvanju biodiverziteta i zaštiti malih proizvođača. Projekti poput Ark of Taste i Slow Food Presidia posvećeni su očuvanju starih sorti biljaka, autohtonih rasa životinja i tradicionalnih proizvoda kojima je pretilo nestajanje pod pritiskom industrijske proizvodnje. Petrini je smatrao da nestankom lokalnih proizvoda nestaju i čitavi kulturni identiteti zajednica koje su ih stvarale vekovima.

Jedan od ključnih trenutaka u razvoju pokreta bilo je pokretanje manifestacije Terra Madre 2004. godine. Ovaj skup okupljao je prehrambene zajednice iz celog sveta, dajući glas ljudima koji su često potpuno nevidljivi u globalnom prehrambenom sistemu. Konferencija Terra Madre postala je srce Slow Food pokreta i simbol ideje da održiva hrana ne može postojati bez očuvanja lokalnih zajednica.

Karlo Petrini na događaju Terra Madre Salone del Gusto u Torinu 2022. godine

Petrini je bio i osnivač Univerziteta gastronomskih nauka u Polencu, prve visokoškolske institucije posvećene interdisciplinarnom proučavanju hrane. Time je gastronomiju postavio u središte ozbiljnih akademskih istraživanja koja povezuju istoriju, ekonomiju, ekologiju, antropologiju i poljoprivredu.

Tokom karijere napisao je niz uticajnih knjiga o hrani, ekologiji i održivosti, sarađivao sa uglednim italijanskim medijima, držao predavanja širom sveta i učestvovao u raspravama u okviru Ujedinjenih nacija i organizacije FAO. Dobio je brojna međunarodna priznanja za doprinos održivom razvoju i zaštiti životne sredine. Magazin Time proglasio ga je 2004. godine „evropskim herojem”, dok ga je britanski Guardian uvrstio među „50 ljudi koji mogu da spasu svet”

U vremenu u kome su gastronomija i luksuz često sinonimi, Petrini je insistirao da pravo na kvalitetnu hranu pripada svima, kao i da ukus ne može biti odvojen od etike, ekologije i društvene odgovornosti. Do poslednjih godina života ostao je aktivan u radu Slow Fooda i Univerziteta gastronomskih nauka, podržavajući nove generacije koje će nastaviti njegovu životnu borbu za prehrambeni sistem po meri svakog čoveka na planeti.