"Oni koji seju utopiju, žanju stvarnost". Ovako je govorio
Karlo Petrini, otac slow food pokreta, čiji je odlazak snažno pogodio svet gastronomije. Petrini, koji je preminuo u 76. godini u italijanskom gradu Bra, bio je mnogo više od šefa, publiciste i aktiviste: on je promenio način na koji savremeni svet razmišlja o hrani, poljoprivredi, tradiciji i odnosu prema prirodi.
Rođen 1949. godine u Pijemontu, Petrini je tokom života uspeo da od jedne lokalne inicijative napravi globalni pokret koji danas deluje u više od 160 zemalja sveta. Njegova filozofija „dobre, čiste i poštene hrane” postala je jedna od najuticajnijih ideja savremene gastronomije i svojevrsni odgovor industrijalizaciji ishrane, uniformnosti ukusa i nestajanju lokalnih tradicija.
Pokret Slow Food nastao je osamdesetih godina kao reakcija na ubrzano širenje fast food kulture i promene koje je globalizacija donosila u svakodnevnu ishranu. Petrini se nije nužno protivio modernosti - odbijao je primedbe da su njegove inicijative svojevrsni moderni ludizam - već je bio protiv sveta u kojem brzina i profit brišu identitet hrane, lokalna znanja i male proizvođače. Zato je 1986. godine osnovao organizaciju Arcigola, iz koje će kasnije nastati Slow Food Italija, a potom i istoimeni međunarodni pokret. Tri godine kasnije, u Parizu je potpisan čuveni Manifest Slow Fooda, čime je ova ideja dobila globalni karakter.
Potpisivanje Manifesta Slow Food 1989. u ParizuPod Petrinijevim vođstvom Slow Food prerastao je iz male grupe entuzijasta u međunarodnu mrežu farmera, šefova, vinara, ribara, aktivista i istraživača hrane. Jedan od njegovih najvećih doprinosa bilo je stvaranje koncepta hrane kao pitanja kulture, ekologije i društvene pravde, a ne samo gastronomskog uživanja. Hrana je za njega predstavljala političko i civilizacijsko pitanje, a ideje koje je propagirao danas su neizostavan deo svake dobro informisane polemike o hrani.
Veliki deo Petrinijevog rada bio je usmeren ka očuvanju biodiverziteta i zaštiti malih proizvođača. Projekti poput Ark of Taste i Slow Food Presidia posvećeni su očuvanju starih sorti biljaka, autohtonih rasa životinja i tradicionalnih proizvoda kojima je pretilo nestajanje pod pritiskom industrijske proizvodnje. Petrini je smatrao da nestankom lokalnih proizvoda nestaju i čitavi kulturni identiteti zajednica koje su ih stvarale vekovima.
Jedan od ključnih trenutaka u razvoju pokreta bilo je pokretanje manifestacije Terra Madre 2004. godine. Ovaj skup okupljao je prehrambene zajednice iz celog sveta, dajući glas ljudima koji su često potpuno nevidljivi u globalnom prehrambenom sistemu. Konferencija Terra Madre postala je srce Slow Food pokreta i simbol ideje da održiva hrana ne može postojati bez očuvanja lokalnih zajednica.
Karlo Petrini na događaju Terra Madre Salone del Gusto u Torinu 2022. godinePetrini je bio i osnivač Univerziteta gastronomskih nauka u Polencu, prve visokoškolske institucije posvećene interdisciplinarnom proučavanju hrane. Time je gastronomiju postavio u središte ozbiljnih akademskih istraživanja koja povezuju istoriju, ekonomiju, ekologiju, antropologiju i poljoprivredu.
Tokom karijere napisao je niz uticajnih knjiga o hrani, ekologiji i održivosti, sarađivao sa uglednim italijanskim medijima, držao predavanja širom sveta i učestvovao u raspravama u okviru Ujedinjenih nacija i organizacije FAO. Dobio je brojna međunarodna priznanja za doprinos održivom razvoju i zaštiti životne sredine. Magazin Time proglasio ga je 2004. godine „evropskim herojem”, dok ga je britanski Guardian uvrstio među „50 ljudi koji mogu da spasu svet”
U vremenu u kome su gastronomija i luksuz često sinonimi, Petrini je insistirao da pravo na kvalitetnu hranu pripada svima, kao i da ukus ne može biti odvojen od etike, ekologije i društvene odgovornosti. Do poslednjih godina života ostao je aktivan u radu Slow Fooda i Univerziteta gastronomskih nauka, podržavajući nove generacije koje će nastaviti njegovu životnu borbu za prehrambeni sistem po meri svakog čoveka na planeti.
