Početna»Kolumne»Igor Luković»OLUJA STVARA DOBRE KAPETANE
04.01.2021.

OLUJA STVARA DOBRE KAPETANE

Protekla godina donela je mnogo uspeha i nekoliko razloga za slavlje srpskom vinarstvu. Ipak, ne ponovila se.

kolumna oluja stvara dobre kapetane vinski magazin vino fino
Bilo bi, možda, očekivano da ceo ovaj tekst bude još jedan lament nad proteklom godinom i posledicama koje je kriza izazvana pandemijom korona virusa ostavila na posao sa vinom u Srbiji. Glavni kanal prodaje domaćih vina je HoReCa sistem, a on je najviše stradao u svemu ovome, ograničen zabranama i protivpandemijskim merama, ali i zdravim razumom gostiju i mnogih vlasnika. Posledice po vinsku industriju bile su dramatične. Da li je moglo drugačije? Možda jeste, ali ne vidim da je igde na svetu restoranski biznis prošao bez posledica.

Godina jeste usporila razvoj vinske scene i donela nezvesnost i za narednu godinu, međutim, iza nje će ostati i nešto dobro. Najpre, ostaće nove veštine komunikacije i prodaje koje su vinari morali na brzinu da savladaju kako bi ipak došli do kupaca, kao i sposobnost brzog prilagođavanja novonastalim okolnostima. To iskustvo sigurno će doprineti boljim poslovnim odlukama u budućnosti. Znam, mogli smo bez te škole i možda zvuči kao kliše i jeftina uteha, ali vinarstvo u Srbiji će kroz buduće krize verovatno prolaziti mnogo lakše, zato što bura, a ne bonaca, stvara dobre kapetane.

Uprkos krizi, prošle godine dogodile su mnoge značajne i dobre stvari za srpsko vinarstvo. Zapravo, da nije bilo pandemije, 2020. bi bila najznačajnija godina u poslednjih nekoliko decenija! Protekli period doneo nam je spoznaju da su se tvrdnje o kvalitetu srpskih vina, njihovoj konkurentnosti i prognoze o potencijalnom mestu na globalnom tržištu pokazale kao tačne. Autentičnost, kvalitet i potencijale domaćih vina više niko relevantan ne dovodi u pitanje, a disonantnih glasova sve je manje. Jer, šta imate da dodate na platinu sa Dekantera? Na zlato za prokupac ili duplih 95 poena za negotinski kaberne? Na grašce, kadarke i prokupce ocenjene na nekoliko mesta sa više od 90 bodova? Hoćemo li da umanjimo značaj Parkerovih poena ili izbor šumadijskog sovinjona za najbolje balkansko vino na ovogodišnjem BIWC?

Onoliko koliko su im dostupna - a još nisu dovoljno, naravno – srpska vina ipak su postala relevantna tema i za uticajne kreatore globalnog vinskog mišljenja, kao i za blogere, svetske putnike i trgovačke kuće na važnim tržištima. U tom smislu, srpsko vinarstvo nije dobilo samo putokaze za put kojim treba ići, već je pred njim nov autoput sa šest traka koji vodi u jednom pravcu. Sad, ako neko misli da ipak može prečicom preko zarasle livade...

Trenutno, na pragu smo usvajanja novog zakona o vinu, temeljno pripremanog još pre nekoliko godina, a sada potpuno usklađenog sa odredbama koje važe u Evropskoj uniji. Kakav će na kraju biti videćemo, ali za sada pouzdano znamo da će njime konačno biti rešeno pitanje sirovine od koje je moguće praviti vino u Srbiji. Dakle, novi zakon napokon onemogućava proizvodnju vina od uvezenog grožđa ili sirove šire iz bilo koje druge zemlje! Tačno onako kako je to svuda u civilizovanom vinskom svetu, a što je i jedini način da srpska vinska industrija uopšte postoji i zakruži svoj identitet. Koliko je to važno, posebno je pokazala minula godina.

U decembru je usvojena i dugo najavljivana strategija za razvoj vinskog sektora u Srbiji, koju je napisala konsultantska kuće Horwath HTL. Zaista, sve što tamo piše odlično zvuči, pogotovo dugoročni planovi fokusirani na širenje površina pod vinogradima, obrazovanje novih enologa i vinogradara, promociju autentičnih vina i autohtonih sorti, te brojne marketinške i tržišne aktivnosti. Ostaje samo da se nadamo da će i primena strategije u praksi pratiti te ambiciozne planove.

Tokom godine, vinari i trgovci osetili su koliki je zapravo značaj vinskih manifestacija i direktnog kontakta sa publikom, jer festivala i salona nije bilo. U pauzama između talasa i pikova epidemije, nekoliko događaja ipak je održano. Tako je Međunarodni dan prokupca, ove godine najambiciozniji do sada, trajao cele sedmice, šireći se po Srbiji. Bilo je tu putovanja i novinarskih poseta vinogorjima, popularne konferencije, festivala, koncerata i gostiju iz celog sveta. Takođe, u Beogradu je, uz sve epidemijske muke, ipak održano i značajno regionalno ocenjivanje vina BIWC.

Obogaćeni iskustvima koja su aktere naše vinske scene naučila, više nego ikada do sada, snalaženju u nemogućim uslovima, što važi i za našu malu redakciju, u novu godinu ušli smo sa nadom da će naredna kalendarska smena biti obeležena još dužim prebrojavanjem uspeha, i konačno, pravim zdravicama i zagrljajima.