23.01.2018.
Mangulica bluz
Priča o jednom gradu

Od dana kad sam ga upoznao, pre svega par meseci, kada ću ga intervjuisati baš za ovaj časopis, Dule Vranić je „pretio“ tim vinima i tim ručkom.
Iskren da budem, pojma nemam kako se našla za mene stolica za tim stolom.
Tipa sam do tada video samo dva puta.
Valjda je stvar u tome da smo o vinima obojica govorili tiho, strastveno, posvećeno. Nekako obuzeto. Da sam malo manje ateista nego što jesam, rekao bih – religiozno.
A onda je došao i taj četvrtak u Panorami. Dule, Kragujevčanin, somelije (Lukoviću, ne ispravljaj me!), koji živi i radu u Njujorku. I nas sedmorica, ako se ne varam. Njegovi prijatelji, somelijei, predstavnici vinskih medija... Maleno, odabrano (uz par njih opravdano odsutnih) društvo. Van svake sumnje, privilegovano.
To smo, u skladu s glavnim jelom, interno nazvali „mangulica bluz“. Kao podsećanje na „Šumadijski bluz“, na jedan sjajan bend, na jedan vanserijski vokal. Kao omaž jednom divnom gradu. Našem gradu.
A vina... O, kakva su to vina bila! Sjajna. Spektakularna. Vina koja ti pomeraju granice. Koja ti prometejski donose vatru iz daleka, ukradenu negde u Napi, u Oregonu, ili negde u vinogradima Austrije...
Vina čiji ukus posle danima nosiš na nepcima. Posle kojih stvari nisu iste. Posle kojih ti više nisi isti.
Ipak, ne želim da ovo bude priča o vinima. Ne o onom „smaragd“ rizlingu. Ni o onom pinou, ni onom sira... Ni o mangulici, ni o divnoj Saher torti iz Beča.
Hteo sam, u stvari, da ispričam pričicu o davanju. O deljenju. Znanja, iskustva, sjajne energije.
Pričicu o, možda čak, jednom gradu.
Jer, da nije Kragujevca, Dule Vranić i ja verovatno ne bismo ni znali jedan za drugog.
Ili to bar ne bi bilo ovako sjajno.
* * *
Dobra poezija mora da bude lična, ali nikako ne sme da bude privatna.
Tako nam je pre petnaestak godina – okupljenima u Književnom klubu kragujevačkog SKC-a – govorio Sale Milenić, profesor filozofije i pesnik. Odličan pesnik.
Ipak, postoje privatni trenuci koji se, svojim značajem osvetljenim iz pravog ugla, otimaju naizgled logičnim ograničenjima i počinju da vape za baškarenjem u javnom prostoru.
Otuda ovaj tekst ovde.