U slučaju da se družite sa ljudima koji često piju vino i ponešto znaju o njemu, a posebno ako su pomalo skloni vinskoj snobovštini, sigurno ste se već sreli sa onima koij se mršte na sam pomen šardonea. Kao, dosadno im je i već viđeno...Istina, nije takav stav od juče, i nije šardone ponekad dosadan samo potrošačima u Srbiji. Ljudi koji piju vino su radoznali, žele da istražuju i iskuse drugačije i novo, a šardonea zaista ima mnogo, iz svih delova sveta, pa možda i nije čudno da dođe do zasićenja. Posebno banalnim, naglašeno voćnim vinima sa previše slatkastih mirisa iz hrastovine, kakva se najviše i prodaju.
Ipak, reputacija šardone sorte zapravo nije ni malo ugrožena, pa šardone i dalje dominira vinskim kartama i policama radnji. I to globalno. Ne treba zaboraviti ni da su i dalje među najcenjenijim i najtraženijim belim vinima sveta upravo šardonei. U Srbiji sa povećanjem broja vinarija raste i broj šardonea u prodaji, ali ukupni kvalitet im vidljivo raste.
Glavni utisak sa ove degustacije je da se domaći vinari stilski sve više profilišu, te da su vina sve elegantnija i da se upotrebi drveta najzad prilazi sa više znanja i osećaja. Rezultat su najčešće moćna i kompleksna, ali elegantna i sveža vina. Pored njih, tu su i voćni, sočni, čisti šardonei bez drveta, namenjeni relativno brzoj potrošnji, kojima je kvalitet takođe solidno ujednačen.
